Župa

Župa je dobila ime po najbližem gradu i blagoj župskoj klimi koja je izdvaja kao jedno od najboljih područja kako za voćarsku tako i stočarsku proizvodnju u Crnoj Gori. Župa se nalazi istočno od Nikšića, a njena kotlina je dužine 16 km i širine oko 3 km, površina joj je 40 km2, a sa planinskim zaleđem i obodom 210 km2, na kojoj je po popisu iz 2003 godine živjelo 4006 ili 100 stan/km2 doline ili 19 stan/km2 na ukupnu katastarsku površinu. Župa je usječena u nagnutu, preko 1500 metara visoku površ, sa prosječnom nadmorskom visinom od 630 metara (Liverovići) do 1927 metara na planini Prekornici i 2036 metara visokim Velikim Žurimom. Kao ''čuvari'' njene kotline javljaju se strmi planinski grebeni i zaravni Štitova, Kutskog brda, sa sjeverne i sjevero istočne strane, i obronaka Prekornice, Viševca, Kablene glave, sa južne i jugoistočne strane. Sa istočne strane zatvaraju je strmi odjeci Turije, Branika i Skorina vrha, dok je sa zapadne strane sužena u tjesnac zvani Sutjeska ispod sela Liverovići.

Oko Župe i u Župi nalaze se mnogi planinski vrhovi: Veliki Žurin (2034m), Borovnik (1935m), Rozin vrh (1930m), Kula na Prekornici (1927m), Branik (1682m), Skorin vrh (1602m), Kutsko brdo (1477m), Zakamenje (1374m), Viševac (1349m).

Područje koje pripada Župi daleko je veće i svodi se na padine okolnih planina, koje joj gravitiraju: Konjsko, Skladna i Lukavica, čija je nadmorska visina preko 1400 metara.
Na teritoriji Župe se nalazi 12 sela u kojima po zadnjem popisu živi oko 4100 stanovnika. Kao i kod svih crnogorskih sela tako je i Župi dolazilo i dolazi do stalnih migracija stanovništva, pa otuda i procjene da Župi gravitira oko 7000 stanovnika, koji su često ili stalno u Župi. Osim poljoprivredom, kao privrednom granom koja je u prošlosti bila osnovno zanimanje, stanovnici Župe nalaze zaposlenja i u drugim privrednim granama.

Hidrografsku mrežu župskih voda čini rijeka Gračanica i njene pritoke. Sliv Gračanice do brane Liverovići obuhvata uglavnom dolinu Župe sa prostorom od 56,320.000m2. Dužina toka Gračanice je 29 km. Srednji protok je 2,3m3/sec. Najveći proticaj je u Decembru i Januaru, a najmanji u Septembru i Avgustu. Njene desne pritoke su: Usovina, Slatišnjak, Mačak, Žljebina i Revina. Lijeve pritoke su: Bukovik, Gojuša i Jablanica. Osim ovih pritoka u vrijeme obilnih padavina bitno je pomenuti i potoke: Mijatov potok, Radulovića potok, Babina rupa i Botanac.
Rijeka je u Liverovićima pregrađena branom visine 43 metra čime se formiralo vještačko jezero površine 1,5 km2 i služi za potrebe snabdijevanja vodom ''Željezare Nikšić''. Jezero je bogato raznim vrstama ribe od kojih je kanadska pastrmka najzastupljenija.

Zbog povoljnih uslova Župa je bila naseljena od najstarijih vremena. Iz najstarijih vremena nemamo istorijskih izvora koji bi govorili o razvitku ovoga kraja. Nađene su alatke od kamena, strugalice od krečnjaka, kamene sjekire od krečnjaka i jedna igla od bronze. Ti se nalazi čuvaju u muzeju u Nikšiću. Pretpostavlja se da pripadaju neolitu – mlađem kamenom dobu (od 10.000 do 3.000 g.prije nove ere). Na Zagradu je pronađena kelt sjekira iz Haltštata, starijeg gvozdenog doba(od 1.000 do 500 g.prije nove ere), tj.u doba organizovanja prvih država na prostoru Grčke i Italije i u doba migracija indoevropskih naroda.

Pouzdano se zna da je prije doseljenja plemena Nikšići, u Župi živjelo pleme Lužani, potomci Ilira. Kroz jedan period srednjeg vijeka, Župa je pripadala Hercegovini. Početkom 18 vijeka (1702. godine) Turci su zagospodarili Nikšićem dugim periodom od oko 200 godina sve do oslobođenja Nikšića 1877. godine. Nakon ovog događaja zemlja, koju su držali Turci je, po naređenju knjaza Nikole podijeljena na parcele, vojničke djelove, kako ih je narod zvao. Površina tog dijela bila je tri rala i davala se svakom borcu, koji nije imao sopstvene zemlje.

Župa ima 12 sela: Morakovo, Bjeloševina, Vasiljevići, Kuta, Zagrad, Oblatno, Carine, Bastaje i Liverovići, koja se nalaze sa desne strane rijeke Gračanice i Dučice, Staro selo i Jugovići sa lijeve strane Gračanice. Neka od sela su dobila nazive po prvim ljudima koji su ih naselili (Morak, Bjeloš, Vasilj, Liver) ili prema nekom geografskom objektu (Kuta, Zagrad, Jugovići), dok ima i onih čije je ime vezano za razmjenu ili trgovinu, kao Carine.

U 12 župskih sela ima po procjeni preko 1000 domaćinstava. Izuzetno velike migracije stanovništva koje su zadnjih godina pogađale sva crnogorska sela, jednim dijelom je zahvatio i Župu tako da župski korjeni danas sežu u sve krajeve svijeta. Odmah nakon oslobođenja od Turaka u Župi je živjelo 230 domaćinstava i oko 1500 stanovnika, dok je 1920 bilo 750 domaćinstava sa 2500 stanovnika, 1948. godine broj domaćinstava dostiže 830 sa 2700 stanovnika. Prema popisu iz 1961. godine Župa je imala 850 domaćinstava i preko 4500 stanovnika. Poslije 80-tih godina dolazi do pojačanog odseljavanja iz Župe uz istovremeni pad prirodnog priraštaja, što je sve zajedno rezultiralo padom broja stanovnika u Župi sa 4411 stanovnika na 4006 stanovnika 2003 godine.

Stočarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo i druge poljoprivredne grane su industrijalizacijom potisnute kao glavno zanimanje. Bogati župski katuni: Štitovo, Konjsko, Skladna, Luke, Krnovo, Bare i Lukavica danas su mjesta više turistički posjećena nego što služe za potrebe poljoprivrede.

Tome je doprinijelo dijelom i otvaranje rudokopa za eksploataciju boksita, po čemu je Župa postala poznata i u svijetu. Ove aktivnosti su sa sobom Župi i Župljanima donijeli i brojne ekološke probleme.

Župa ima više kulturno istorijskih spomenika koji u značajnoj mjeri mogu doprinijeti turističkoj promociji ovog kraja. Od mnogobrojnih najznačajniji su: Jerinin grad, Voltica, Manastir Sv. Luke, Mramor bana Ugrena i Nikšina ploča.

Miolje Polje je administrativni centar Župe, nalazi se geografski u središtu župske doline, pa je i zbog tog razloga upravo u njemu podignuta škola. Od drugih institucija u Mioljem Polju se nalazi još i pošta, otvorena poslije Drugog svjetskog rata, zatim mjesna kancelarija, policijska stanica, otvorena 2000. godine, zemljoradnička zadruga, više prodavnica i ugostiteljskih objekata, ambulanta i zubna ordinacija. Kroz Miolje Polje prolazi i put Nikšić-Morakovo, od koga se odvaja jedan krak za sela Dučice i Staro Selo. Stotinak metara zapadnije odvaja se jedan krak za selo Kuta, pa je u izvjesnom smislu i raskrsnica lokalnih puteva u Župi.

Župa i danas osjeća posledice relativno lošeg privrednog razvoja nakon višedecenijske stranačke podijeljenosti, koja je karakterisala područje Crne Gore. Jedno je sigurno, a to je da kraj sa ovakvim potencijalima za razvoj zaslužuje mnogo više od običnih predizbornih obećanja različitih političkih partija. Kada to shvate, prije svega Župljani, onda će i stranice ovog sajta biti mnogo popunjenije.

http://www.facebook.com/home.php?#/group.php?gid=47268391899
Satelitski snimak Župe (PDF)
Diplomski rad: Župa Nikšićka - regionalno geografski prikaz - Ivan Zečević