Nikšina ploča Grob-mramor bana Ugrena Župski manastir Sv. Luke Voltica Jerinin grad Liverovićko jezero Flora i fauna Bjeloševska bara Prekornica Krnovska planina Kapetanovo jezero Lukavica sa Velikim i Malim Žurimom Zabran Kralja Nikole Župske nekropole Turistička mapa Župe Maganik Spomenik poginulim borcima Župska sela Crkva Sv Ilije na Lukavici Nikšin kiljan

TURIZAM U ŽUPI

Stanje, što se tiče turizma u Župi, je takvo da još uvijek ne postoji organizovani turistički smještaj i doček, što neizostavno vodi ekonomskoj neiskorišćenosti značajnog turističkog potencijala Župe. Ne postoje smještajni kapaciteti, markirane turističke staze, turistički vodiči, sportski tereni za izletnički turizam, tako da Župu turisti danas posjećuju samoinicijativno i uglavnom po preporuci onih koji su već uživali u njenim ljepotama. Većina ljudi u Crnoj Gori koja ima neke veze sa turizmom i ne zna kakvim sve ljepotama Župa raspolaže. Ipak i pored ovog, bilo da se odlučite za planinarenje po vrhovima Prekornice, Maganika, Žurimova, Planinika, Krnovskih planina ili obilazak ljepotom bogatih župskih katuna, lovni i ribolovni turizam, planinski biciklizam, za koji župski predjeli posjeduju staze koje su jedne od najljepših u svijetu, agro i seoski turizam povezen sa organskom poljoprivredom, speološka istraživanja, obilaske kulturno istorijskih spomenika Župe, paraglajding, padobranstvo, džip reli, istraživanje prirodnih bogastava, skijanje u obližnjem ski centru Vučje i još mnogo drugih vidova turizma, znajte da nećete pogriješiti i da ćete doživjeti nešto što nijeste ni u jednom kraju svijeta. Zato izvolite, posjetite nas i uživajte u ljepotama onog što smo pokušali da vam prezentujemo ovim sajtom.
U Župi danas postoji više ugostiteljskih objekata i prodavnica mješovite robe, koji zadovoljavaju potrebe domicilnog stanovništva, ali za razvoj turizma potrebno je mnogo više ulaganja u turističku infrastrukturu. U Župi danas postoji 8 prodavnica mješovite robe i 5 ugostiteljskih objekata, od kojih u Mioljem Polju 2 prodavnice mješovite robe i 2 ugostiteljska objekta.

Da smo u pravu možete se uvjeriti ako prvo obiđete svaki kutak ovog sajta, a potom i odlučite da ljepotu sa župskih fotografija doživite uživo.

Zabran kralja Nikole i
vrela Gračanice vrh strane

Ovaj lokalitet, iznad Gornjeg Morakova, odlikuje se velikim bogatstvom flore i faune, velikim brojem endemičnih vrsta biljaka i životinja, raznovrsnim šumskim zajednicama i posebnim pejzažnim vrijednostima zbog čega je i predložen za zaštitu kao poseban prirodni predio.

Lukavica sa Velikim i Malim Žurimom vrh strane

Ovaj lokalitet se odlikuje velikim bogatstvom raznih vrsta planinske flore i faune, velikim brojem endemičnih vrsta i izrazitim pejzažnim vrijednostima zbog čega je i predložen za zaštitu kao poseban prirodni predio. Kvalitet poljoprivrednih proizvoda sa ovog područja je jedan od najboljih u Crnoj Gori.

Kapetanovo jezero vrh strane

Kapetanovo jezero - Polazna tačka većine planinarskih tura ka Kapi Moračkoj. Nalazi se na 1678m.n.v. po postanku je ledničko, dužina mu je 480m, širina 330m, maksimalna dubina 37m. Bistrom, zelenom bojom vode i odrazom krečnjačkih stijena u njoj mami uzdahe posmatrača i iz godine u godinu postaje omiljeno kampovalište planinara i ribolovaca. Do njega se iz pravca Nikšića stiže preko rudnika "Zagrad", Luka Bojovića, Bara Bojovića i Nikšinog Kiljana. Vožnja traje nekih sat i petnaest minuta. Put je asvaltiran do Luka Bojovića a odatle do jezera je makadamski. Uz pažljivu vožnju na jezero stižu i putnički automobili. Drugi putni pravaca ka jezeru, iz Velje Dubokog rezervisan je samo za najsnažnije "terence".
Iako se ne nalazi na teritoriji župske opštine, Kapetanovo jezero sa svojom okolinom jednom dijelu Župljana omogućava bavljenje poljoprivredom. Jedini asvaltni put, do ovog izuzetno lijepog izletišta, vodi preko Župe. Kapetanovo jezero godišnje posjeti veliki broj turista i planinara koji uživaju u njegovim ljepotama.

Krnovska planina vrh strane

Na ovoj planini veliki broj Župljana ima svoje katune. U ovom dijelu se nalazi i Ski Centar Vučje.
Po prostranim zelenim tepisima livada, iznad kojih štrče brežuljci obrasli bukovim omarima, nakad su se bijelila brojna stada ovaca. Katuni smješteni u zavjetrinama davali su planini život i živost.

Krnovska zaravan od Vojnika do Maganika nudi prirodni odmor i ugođaj kakav imaju samo rijetki predjeli u svijetu.

Župska sela vrh strane

Župa je podijeljena na 12 sela: Morakovo, Bjeloševina, Vasiljevići, Kuta, Zagrad, Oblatno, Carine, Bastaje i Liverovići, koja se nalaze sa desne strane rijeke Gračanice i Dučice, Staro selo i Jugovići sa lijeve strane Gračanice. Gostoprimstvo Župljana i ljepota pojediniih sela potencijalno su mjesto izletničkog turizma.

Prekornica vrh strane

Maganik vrh strane

Tek kada se nađete na nekom od najviših vrhova Maganika, sve shvatate i zbunjeni ste ujedno. Bilo kuda da se okrenete, tu je lavirint vrhova i dubodolina. Sve je na dohvat ruke, a kada krenete tamo, odjednom je daleko i nedostižno. Sa Međeđeg vrha (2138) vidite greben do drugog po visini, Petrovog vrha (2124), čini vam se tu je, a kada napredujete ne baš jednostavnim grebenom, posle više talasastih gubitaka i vraćanja visine, već na Kokotovom vrhu (2001) shvatite da vam do onamo treba dan hoda. A kada ste na Petrovom vrhu, koji ima još širi i ljepši vidikovac, na suprotnoj strani vidite još polovinu Maganika, odnosno iz ovog pravca ne lako dostužne vrhove Žuta greda (2104), Rogođed (2037), te brojne druge vrhove koji dosežu visinu od skoro 2000 m. Shvatićete, nigdje kao ovdje, da visina vrhova nije apsolutno mjerilo, već pristup, prohodnost, težina staze, naravno i visinska razlika koji treba savladati.

Bjeloševska bara (kod Gornjeg Morakova) vrh strane

Na ovom lokalitetu su konstatovani vrlo dobro očuvani tragovi glacijacije - dolinskog lednika pa je najviše iz tih razloga ovaj lokalitet predložen za zaštitu kao spomenik prirode sa namjenom za naučno-edukativne i turističke svrhe.

Flora i fauna vrh strane

Raznovrsnost i sezonsko variranje ekoloških faktora uslovili su i raznovrsnost flore i vegetacije Župe. Međutim, osim Josipa Pančića i Josefa Rohlene, koji su ovim područjem samo prošli krajem XIX veka i sakupili oskudan materijal sa suvih staništa, detaljnija istraživanja flore i vegetacije nijesu vršena. Tokom istraživanja vlažnih staništa Župe u periodu 2000-2003. konstatovano je 119 vrsta biljaka, koje se javljaju na izrazito vlažnim staništima.

Takson Onosma pseudoarenaria ssp.tridentina

Tokom florističkih istraživanja Župe pronađen je takson Onosma pseudoarenaria ssp.tridentina (Wettst.) Br.- Bl. što je prvi nalaz ovog taksona u flori Crne Gore. Flora Evrope vrstu Onosma tridentina Wettst navodi za Italiju, pri čemu izražava sumnju u njeno rasprostranjenje na teritoriji bivše Jugoslavije. Med-Check lista kao i Flora Evrope sumnja u nalaz ovog taksona na području bivše Jugoslavije. U elektronskoj bazi podataka flore Hrvatske naveden je ovaj takson kao Onosma pseudoarenaria ssp.tridentina (strogo zaštićena biljka) čime je potvrđeno njeno prisustvo na teritoriji Hrvatske. Ovim nalazom potvrđeno je prisustvo Onosma pseudoarenaria ssp.tridentina na teritoriji Crne Gore što je ujedno i drugi nalaz ovog taksona za prostor bivše Jugoslavije.

Liverovićko jezero vrh strane

Uviđajući postojeće resurse Liverovića jezera i njegove okoline postoje mogućnosti za razvoj turizma ovog kraja. Nikšićka Župa je saobraćajnicama dobro povezana sa okolnim prostorom a pogotovo sa Nikšićem.Vrijednosti klimatskih elemenata u toku ljetnih mjeseci otvaraju mogućnost za aktiviranje kupališnog turizma na samom jezeru. Voda u jezeru je relativno bistra i čista, što je posledica izdvojenosti jezera od naseljenog dijela Župe i industrijskih pogona u Nikšiću.
Pročitaj više: Akumulacija Liverovići prostorna i ekološka dimenzija

Kulturno-istorijski spomenici

Župa ima više kulturno istorijskih spomenika koji u značajnoj mjeri mogu doprinijeti turističkoj promociji ovog kraja. Od mnogobrojnih najznačajniji su: Jerinin grad, Voltica, Manastir Sv. Luke, Mramor bana Ugrena i Nikšina ploča.

Jerinin grad vrh strane

Jerinin grad se nalazi iznad sela Morakova. Kod stanovnika Župe postoji legenda da je ovaj grad podigla Jerina, žena srpskog despota Đurđa Brankovića-Smederevca. Legenda je zasnovana na činjenici da se za mnoge porušene gradove smatra da su građevine ''Đurove Jerine'', ili kako je narod nazivao, ''Prokleta Jerina''. Utvrđenja-gradovi su zidani većinom kulukom a njihova izgradnja trajala je i po nekoliko godina.
Međutim ova legenda se ne temelji na istorijskim izvorima. Pouzdano se zna da Župom nikada nijesu vladali srpski despoti. Zna se da je granica između srpske države i Hercegovine išla preko Krnova tako da je Župa pripadala Hercegovini.

Pojedini naučnici tvrde da je Jerinin grad podignut još u rimsko doba. Dr.Erdeljenović i Vuk Karadžić smatraju da je grad podigao Ivan Crnojević za odbranu od Stjepana Kosače. Međutim iz povelje koju je dobio Herceg Stjepan saznajemo da se ovaj grad zvao Susjed i da je pripadao Herceg Stjepanu. U tim poveljama iz 1444 i 1454 godine upućenih od aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa i u povelji od 1448 godine od rimskog cara Fridriha, se o Susjedu govori kao o rimskom vojnom utvrđenju. Poslije pada pod Turke taj grad gubi svaki značaj i napušten je.

Župa je bila je u sastavu države Sandalja Hranića početkom 15. vijeka, tačnije 1411. godine. Tako da je ovaj grad nazvan Susjed a podigao ga je vojvoda Hripac, koji je bio u službi Sandalja Hranića, gospodara Huma i Hercegovine. U ovom gradu bila je smještena stalna posada, u prvom redu namijenjena čuvanju granica od upada srpske vojske.
Ovaj grad neko vrijeme držao je Hercegov sin Vladislav. Susjed je štitio istočne granice Hercegovih posjeda i trgovačke karavane koji su se kretali od Dubrovnika, Kotora, preko Onogošta i Morače do Brskova u unutrašnjost Srbije, grad se nalazi na brdu iznad Župe, nepristupačan je jer su stijene na tom djelu brda skoro vertikalne, ka jugu teče potok Susjed, zidovi grada su zidani pravilno od lomljenog kamena i pritesanog kamena u malteru. U podnožju grad ima izvorske vode. Grad ima sve odlike srednjevjekovnih tvrđava, kako po obliku tako i po stilu i načinu gradnje.
Stanje: Spomenik je prepušten zubu vremena i u izuzetno je lošem stanju.

Voltica vrh strane

Voltica je karaula-tvrđava koja se nalazi u Starom Selu a podignuta je u doba vladavine knjaza Danila Petrovića 1854. godine. Ovaj izuzetni kulturni spomenik ima karakterističan stil gradnje na ’’volat’’. Odlikuje se debelim zidovima i obiljem puškarnica.
Poznato je zalaganje knjaza Danila kod francuskog cara Napoleona za dalju sudbinu Crne Gore, to jest njenih granica. Knjaz je uspio da kod kapetana Mušovića izdejstvuje da se u Župi sazida karaula koja bi služila za pregovore sa Turcima i slično. Poslije čuvene Grahovske bitke 1858. godine, kojom su Crnogorci zadivili čitavu Evropu, zapadne sile su se zainteresovale za Crnu Goru.
Kula, odnosno tvrđava, imala je dva topa i posadu od 20 vojnika. Bila je aktivna do 1880. godine, a nakon toga ju je kralj Nikola poklonio porodici Stojanović, koja je i danas dijelom koristi. Zidana je od poluobličastog kamena i oblutaka. Finiji komadi ugrađeni su u vratne otvore, puškarnice i uglove objekta. Pravougaonog je oblika sa dvije okrugle kule, ima prizemlje i sprat.
Iduće 1859. godine došlo je do konačnog razgraničenja između Crne Gore i Turske. Turski predstavnik Ali-paša branio je gledište da Župa treba da ostane i dalje u sastavu turske države. Razlog je bio jednostavan. Župa je bogat ratarsko-stočarski kraj a nalazila se u blizini Nikšića.
Međutim, u razgraničenju, da Župa pripadne Crnoj Gori, sudbonosnu ulogu odigrala je karaula Voltica. Francuski i engleski predstavnici podržali su zahtjev crnogorskog predstavnika, da se kuća ne može graditi na tuđem zemljištu. Tako je 1859. godine Župa Nikšićka zvanično ušla u sastav Crne Gore, iako se zna da je ona ranije bila oslobođena od Turaka (1853. godine)
Tek 1962. godine, iseljeni su iz nje stanari i Voltica je renovirana i stavljena pod zaštitu države.
Stanje: Neposredna okolina i unutrašnjost kule su veoma zapušteni. Došlo je do odronjavanja velikog dijela gornjih spratova kule. Iako je pod zaštitom države spomenik je prepušten samom sebi.

Nikšin kiljan vrh strane

Po povratku iz Rovaca, gdje je bio u posjeti kod svoga sina Gojaka, Nikša, rodonačelnik plemena Nikšići, je ubijen na mjestu zvanom Mala Lukavica. Tu se i danas nalazi obilježje u vidu kamene ploče. Na ovom mjestu na Ilijin dan 2. avgusta se okupljaju stanovnici Župe, Rovaca, Morače, Uskoka, Drobnjaka i drugih plemena. Pored igre i pjesme vrše se pojedinačna takmičenja u skoku, bacanju kamena, konjskim trkama i slično. Nikšino tijelo je prihvaćeno i sahranjeno u selu Zagradu, gdje mu se i danas nalazi nadgrobna ploča.

Župski manastir Sv. Luke vrh strane

O njegovom postanku postoje dvije priče. Jedna je ona da ga je zidao narod krajem 15v., a druga da su ga zidali Nemanjići kad i Morački manastir u 13v. Manastir je zidao poznati neimar toga vremena, Rade Neimar. Po završetku manastira, Rade Neimar je umro a njegov grob se nalazi u liverovićkom groblju čija je nadgrobna ploča prenijeta u zavičajni muzej u Nikšiću.
Zbog čestih napada neprijateljskih vojski i oštećenja od survavanja kamenih gromada sa obližnjeg brda Gradine, manastir je iz mjesta Orašje prenesen na lijevu obalu Gračanice. Da bi se mogla davati bolja odbrana kasnije je oko njega podignuta kamena ograda.

Manastir je bio mjesto nekih značajnih istorijskih događaja za Župu.
Kod župskog manastira 1819. godine arhimadrit Aksentije Šundić podigao je jednu veću zgradu koja je služila za potrebe plemena, a u kojoj je 1871. godine otvorena prva škola u Župi.
Župski manastir i podignuta zgrada služili su kao centralna bolnica za teže ranjenike iz bitke na Vučjem dolu 1876. godine.

Crkva Sv. Ilije vrh strane

Godine 2007. prilozima zbratimljenih plemena Župe, Rovaca, Morače, Pipera i Zagarača podignuta crkva Sv. Ilije na Lukavici pored Nikšinog kiljana.

Grob-mramor bana Ugrena vrh strane

Grob-mramor bana Ugrena se nalazi u selu Liverovićima. To je prilično veliki otesan kamen, bez natpisa. Poznato je da su Nikšićem i okolinom vladali, prije doseljenja plemena Nikšići, starosjedioci Ugrinovići, iz čije loze potiče i ban Ugren. U njegovoj službi bio je rodonačelnik plemena Nikšići Nikša, koji je bana Ugrena pomagao u borbama protivu vojske Balše Zećanina. U to vrijeme je u Župi u Miolju Polju živio jedan od najbogatijih ljudi u ovom kraju Petar Veljaja. Petar je bio veliki prijatelj bana Ugrena i oni su se često posjećivali. Jednom prilikom kada se vraćao od svog prijatelja, bana Ugrena sačekaju na osnovu dogovora sa svojim ocem, Nikšini sinovi i ubiju ga u današnjem selu Liverovićima. Bana Ugrena je naslijedio i uzeo upravu Nikša sa sinovima.

Nikšina ploča vrh strane

Nikšina ploča se nalazi u Župi, u selu Zagradu gdje se najprije naselio rodonačelnik plemena Nikšići Nikša. Pleme Nikšići doselili su se u 14. vijeku iz mjesta Krtoli, koje se nalazi u Boki kotorskoj. Po povratku iz Rovaca, gdje je bio u posjeti kod svoga sina Gojaka, Nikša je ubijen na mjestu zvanom Mala Lukavica. Tu se i danas nalazi obilježje u vidu kamene ploče. Na ovom mjestu na Ilin dan 2. avgusta se okupljaju stanovnici Župe, Rovaca, Morače, Uskoka, Drobnjaka i drugih plemena. Pored igre i pjesme vrše se pojedinačna takmičenja u skoku, bacanju kamena, konjskim trkama i slično. Nikšino tijelo je prihvaćeno i sahranjeno u selu Zagradu, gdje mu se i danas nalazi nadgrobna ploča.

Spomenik poginulim borcima vrh strane

Spomenik borcima V proleterske brigade poginulim na Sutjesci 1942. godine

Župske nekropole vrh strane

- Zagrad (Župa) Nadgrobne ploče
- Miolje polje (Župa) Stećci
- Carine (Župa) Kameni nadgrobni biljezi

Sajtovi koji promovišu Župu Nikšićku

Dokumenta za preuzimanje

TURISTIČKA MAPA ŽUPE NIKŠIĆKE (JPG-4 mb)

Eko katun Orlovina
Izložba starina u Župi
Jeep Rally on a 120-Kilometer Track
Opet sloga oko Nikšina groba
Ka Žurimu
Na Maganiku
Na Prekornici
Nova godina medju Žurimovima
Pješačka tura do Žurima
Put do Lukavice
Župa Nikšićka
Žurimovi i Kapa moračka
Žurimovi photo