Resursi Župe

Izuzetno gostoprimstvo Župljana jedan je od najvećih resursa ovog kraja. Osim ovog resursa Župa je poznata po raznolikosti klime koja joj omogućava, uz za crnogorske uslove značajno bogastvo poljoprivrednog zemljišta, različite vidove poljoprivrede. Najbogatija nalazišta rude boksita u Evropi, bogastvo šumama, raznovrsnost flore i faune, vodeni potencijali, neiskorišćeni prirodni, očuvani prostori za razvoj seoskog i planinskog turizma, nedovoljno istraženi kulturno istorijski spomenici, infrastruktura i bogastvo ljudskim resursima samo su neki od potencijala sa kojima raspolaže Župa.

Poljoprivredno zemljište u Župi vrh strane

Zajednička karakteristika poljoprivrednog zemljišta u Župi je što se javlja u malim kompleksima, parcele su razbijene u prostoru ili toliko usitnjene da to onemogućava stvaranje većih kompleksa i primjenu mehanizacije. Nešto značajniji kompleksi ravničarskog zemljišta nalaze se u posjedu zemljoradničke zadruge Župa. Prema podacima Župa raspolaže sledećim površinama izraženim u hektarima: oranica 4585, bašta 584, voćnjaci 103, livade 419, pašnjaci 651, šume 2059, neplodno zemljište 769.

Stočarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo i druge poljoprivredne grane su industrijalizacijom potisnute kao glavno zanimanje. Bogati župski katuni: Štitovo, Konjsko, Skladna, Luke, Bare, Krnovo i Lukavica danas su mjesta više turistički posjećena nego što služe za potrebe poljoprivrede. Tome je doprinijelo dijelom i otvaranje rudokopa za eksploataciju boksita, po čemu je Župa postala poznata i u svijetu. Ove aktivnosti su sa sobom Župi i Župljanima donijeli i brojne ekološke probleme.

U Župi djeluje i NVO ''Proizvodnja Zdrave Hrane'' koja radi na većem korišćenju i razvoju organske poljoprivrede u župskom kraju.

U Župi radi poljoprivredna apoteka, u sklopu ZZ Župa, u kojoj se dio poljoprivrednika snabdijeva inputima za proizvodnju.

Otkup mlječnih proizvoda vrši za sada mljekara Nika i on je redovan, za razliku od isplate, što dovodi do smanjivanja stočarske proizvodnje.

Stanje: Nepostojanje kvalitetnog organizovanog otkupa, mala iskorišćenost poljoprivrednih površina, relativno mali broj seoskog stanovništva koji se bavi stočarstvom, zapušteni voćnjaci, loša infrastruktura, loša saradnja sa savjetodavnim službama, nizak nivo primjene novih znanja u poljoprivredi samo su neki od problema u razvoju poljoprivrede u Župi.

Rudno bogastvo vrh strane

Crveni boksiti su najznačajnija metalična mineralna sirovina u Crnoj Gori, a zajedno sa ugljem, najznačajnija mineralna sirovina uopšte za razvoj Crne Gore. Otkriveno je preko 90 ležišta i pojava. Ukupne bilansne rezerve iznose oko 34 mil. tona. Proizvodnja se obavlja površinskim ili podzemnim načinom u ležištima: Zagrad, Đurakov do blok I i blok II, Biočki stan, Štitovo II, Borovnik i Borova brda, koja se nalaze u rejonu Župe.
U 2008. godini crnogorska Vlada potpisala je sa kompanijom Magyar aluminium (MAL) Ugovor o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju mineralne sirovine crvenog boksita na prostoru Župe na novim ležištima. Koncesionar će eksploataciju crvenog boksita iz ležišta Lokve, Palež II i Podplaninik II obavljati u skladu sa ugovorenom dinamikom.

U svim fazama rudarske proizvodnje javlja se značajna kolčina rudarskog otpada, koji predstavlja nekorisni produkt eksploatacije i pripreme rude, koji se trajno skladišti na jalovištima. Ovaj otpad ima različite fizičke i hemijske karakteristike, usled čega postoje i različite mogućnosti zagađenja okoline. Zbog velikih količina raskrivke količine jalovine posebno su velike pri površinskoj eksploataciji. Eksploatacija rude boksita je dovela do značajnih negativnih uticaja na kvalitet poljoprivrednog zemljišta u Župi. Procjenjuje se da je došlo do prenamjene više od 92 ha obradivog zemljišta u ovoj oblasti. Rudnici boksita izvode površinsku i jamsku eksploatacija rude boksita. Aktivni površinski kopovi:
♦ Zagrad ( 930-960 m nadmorske visine ) ,
♦ Đurakov do II ( 1520 m n. v. )
♦ Štitovo II ( 1525 m n. v. )
♦ Borova brda ( 1350 m n. v. )
Centar jamske eksploatacije su Seoca sa potkopima prema Đurakovom dolu i Biočkom stanu. Planirana godišnja proizvodnja boksita na svim kopovima je 650 000 t, a otkrivci krečnjaka, tj. jalovine 1 100 000 – 1 300 000 m3, sa Štitovom II 1 500 000 m3. Dosadašnja proizvodnja zaključno sa 31. 12. 2005. godine je 23 200 000 t boksita i 43 000 000 m3 jalovine. U 2006. godini zatvorena je R. J. Borova brda, pa sa tim u vezi je trebao da se radi Elaborat o zatvaranju i završenoj eksploataciji, a nakon toga bi se uradio projekat rekultivacije te površine. Proces rekultivacije kopa Borova Brda je obaveza postojećeg vlasnika Rudnika po koncesionom ugovoru. Vlasnik je obavezan da devastiranu radnu površinu dovede u približno prvobitno stanje i da vodi računa da ne zagadi životnu sredinu. Kako to do 2009. godine nije urađeno, NVO ’’Proizvodnja Zdrave Hrane’’ je kod nadležnih institucija zatražilo obaveznu rekultivaciju svih kopova u Župi.

Stanje: Eksploatacija u nekim rudokopima je završena, a obavezna rekultivacija tih prostora je izostala, što dodatno pogoršava stanje životne sredine u Župi. Na ovim rudokopima postoji konstantna opasnost od dodatnog ugrožavanja životne sredine. Župljanima su još u sjećanju pokušaji lokalne samouprave da otvori deponiju na Buniću, kao i pokušaji privatne firme Booster, opštine Nikšić i Ministarstva odbrane Crne Gore da na prostoru Borovih Brda uništi nekoliko hiljada tona naoružanja. Iako izostaje rekultivacija u planu je otvaranje novih rudokopa. Stanje je takvo da se ne bi trebalo ulaziti u otvaranje novih rudokopa sve dok se ne završi rekultivacija starih.
Sa druge strane uplaćene koncesije od strane novog vlasnika Rudnika Boksita namijenjene Župi u iznosu od 1,2 miliona eura nijesu sve uložene u Župu čime Župljani trpe, a Župa i dalje ostaje ekonomski nedovoljno razvijena.

Šumsko bogastvo vrh strane

Župa je kraj sa najviše šumskog potencijala u Nikšiću i Crnoj Gori. Samo na reonu Štitovo postoji preko 6500 ha razne vrste šuma.

Šumska zajednica bora munike (Pinetum heldreichii mediterraneo-montanum) na Štitovu i Prekornici

Ova endemična i rijetka šumska zajednica je takođe bogata raznim vrstama endemičnih i reliktnih biljaka i životinja a zbog vrlo cijenjenog drveta bora munike (Pinus heldreichii). Sastojine ove zajednice su antropogeno ugrožene (sječama i požarima), pa je potrebno preduzeti odgovarajuće mjere zaštite sastojina ove zajednice na pomenutim lokalitetima.
Stanje: Višedecenijska eksploatacija šumskog bogastva, požari, kao i izražene aktivnosti na novim rudokopima doveli su do smanjenja šumskog potencijala. Na župskom području dolazi do planske zamjene tradicionalno rasprostranjene bukove šume sadnicama bora i jele.

Turistički potencijali vrh strane

Župa ima više kulturno istorijskih spomenika koji u značajnoj mjeri mogu doprinijeti turističkoj promociji ovog kraja. Od mnogobrojnih najznačajniji su: Jerinin grad, Voltica, Manastir Sv. Luke, Mramor bana Ugrena, Nikšina ploča i nedavno sagrađena Crkva Svetog Ilije na Lukavici. Osim ovih lokaliteta značajni su i mnogobrojni prirodni predjeli koji su u u ovom trenutku u potpunosti turistički neiskorišćeni.

Zabran kralja Nikole i
vrela Gračanice

Ovaj lokalitet, iznad Gornjeg Morakova, odlikuje se velikim bogatstvom flore i faune, velikim brojem endemičnih vrsta biljaka i životinja, raznovrsnim šumskim zajednicama i posebnim pejzažnim vrijednostima zbog čega je i predložen za zaštitu kao poseban prirodni predio. Na ovom lokalitetu se nalazi glavno izvorište kojim se Župa snabdijeva pijaćom vodom. Sedamdesetih godina urađen je projekat izgradnje Ski centra u ovom dijelu Župe, koji je pod raznim uticajima i interesima drugih ljudi, koji nijesu Župljani, sklonjen da čeka neke druge investitore i neko ''bolje'' vrijeme.

Lukavica sa Velikim i Malim Žurimom

Ovaj lokalitet se odlikuje velikim bogatstvom raznih vrsta planinske flore i faune, velikim brojem endemičnih vrsta i izrazitim pejzažnim vrijednostima, zbog čega je i predložen za zaštitu kao poseban prirodni predio. Kvalitet poljoprivrednih proizvoda sa ovog područja je jedan od najboljih u Crnoj Gori.

Kapetanovo jezero

Kapetanovo jezero - Polazna tačka većine planinarskih tura ka Kapi Moračkoj. Nalazi se na 1678 m.n.v. i po postanku je ledničko, dužina mu je 480m, širina 330m, maksimalna dubina 37m. Bistrom, zelenom bojom vode i odrazom krečnjačkih stijena u njoj mami uzdahe posmatrača i iz godine u godinu postaje omiljeno kampovalište planinara i ribolovaca. Do njega se iz pravca Nikšića stiže preko rudnika "Zagrad", Luka Bojovića, Bara Bojovića i Nikšinog Kiljana. Vožnja traje nekih sat i petnaest minuta. Put je asvaltiran do Luka Bojovića a odatle do jezera je dijelom makadamski, a dijelom asvaltni. Uz pažljivu vožnju na jezero stižu i putnički automobili. Drugi putni pravac ka jezeru, iz Velje Dubokog rezervisan je samo za najsnažnije "terence".
Iako se ne nalazi na teritoriji župske opštine, Kapetanovo jezero sa svojom okolinom jednom dijelu Župljana omogućava bavljenje poljoprivredom. Jedini asvaltni put, do ovog izuzetno lijepog izletišta, vodi preko Župe. Kapetanovo jezero godišnje posjeti veliki broj turista i planinara koji uživaju u njegovim ljepotama.

Krnovska planina

Na ovoj planini veliki broj Župljana ima svoje katune. U ovom dijelu se nalazi i Ski Centar Vučje.

Po prostranim zelenim tepisima livada, iznad kojih štrče brežuljci obrasli bukovim omarima, nakad su se bijelila brojna stada ovaca. Katuni smješteni u zavjetrinama davali su planini život i živost.

Sve krnovske livade nekada su ručno košene. Bezmalo nije ostajala ni jedna travka. Do Lukova, Župe, Ozrinića i Bršna, sijeno sa planinskih livada odvoženo je prašnjavom "džadom". Sijeno su vukli volovi na drveno-metalnim kolima. Na tako dug i naporan put "kolari", tako su se nazivali, putovali su noću i po hladovini. I u koloni, po desetak zaprežnih kola da u slučaju defekta ili neke druge nedaće jedni drugima pripomognu. Danas, kada se sve radi mašinski mnoge od krnovskih livada ostaju neobrađene i nepokošene.

Krnovska zaravan od Vojnika do Maganika nudi veliko bogatstvo ne samo u proizvodnji krompira već i raži, ječma, ovsa, heljde, šargarepe i drugog povrća, zbog čega je sve veće interesovanje poljoprivrednika da ulažu u ovaj kraj. Rod krompira teško da može da podbaci, a i u najsušnijoj godini on dobro rodi.

Stariji posjetioci Krnova sjetno pričaju da se nekad u tri krnovska zaseoka Gvozdu, Grabačkoj poljani i Ćeranića gori i ljetovalo i zimovalo. Pamte oni vremena kad su ljudi u ta tri zaseoka gajili i više od četiri hiljade ovaca.

Bjeloševska bara (kod Gornjeg Morakova)

Na ovom lokalitetu su konstatovani vrlo dobro očuvani tragovi glacijacije -dolinskog lednika, pa je najviše iz tih razloga ovaj lokalitet predložen za zaštitu kao spomenik prirode sa namjenom za naučno-edukativne i turističke svrhe.

Flora i fauna vrh strane

Raznovrsnost i sezonsko variranje ekoloških faktora uslovili su i raznovrsnost flore i vegetacije Župe. Međutim, osim Josipa Pančića i Josefa Rohlene, koji su ovim područjem samo prošli krajem XIX veka i sakupili oskudan materijal sa suvih staništa, detaljnija istraživanja flore i vegetacije nijesu vršena. Tokom istraživanja vlažnih staništa Župe u periodu 2000-2003. konstatovano je 119 vrsta biljaka, koje se javljaju na izrazito vlažnim staništima.

Takson Onosma pseudoarenaria ssp.tridentina

Tokom florističkih istraživanja Župe pronađen je takson Onosma pseudoarenaria ssp.tridentina (Wettst.) Br.- Bl. što je prvi nalaz ovog taksona u flori Crne Gore. Flora Evrope vrstu Onosma tridentina Wettst navodi za Italiju, pri čemu izražava sumnju u njeno rasprostranjenje na teritoriji bivše Jugoslavije. Med-Check lista kao i Flora Evrope sumnja u nalaz ovog taksona na području bivše Jugoslavije. U elektronskoj bazi podataka flore Hrvatske naveden je ovaj takson kao Onosma pseudoarenaria ssp.tridentina (strogo zaštićena biljka) čime je potvrđeno njeno prisustvo na teritoriji Hrvatske. Ovim nalazom potvrđeno je prisustvo Onosma pseudoarenaria ssp.tridentina na teritoriji Crne Gore, što je ujedno i drugi nalaz ovog taksona za prostor bivše Jugoslavije.

Pročitaj više: Biljni i životinjski svijet Župe (PDF)

Vodeni potencijali vrh strane

Rijeka Gračanica

U hidrološkoj mreži Gornje Zete poseban značaj ima Gračanica. Nastaje od većeg broja vrela i izvora koji se javljaju na kontaktu mezozojskih krečnjaka i nepropusnih verfenskih škriljaca, paleozojskih škriljaca i eruptiva u njihovoj podlozi. Vrela koja i u sušnom periodu daju više od 10 l/s vode su: Botunac, Radika, Crni oštak, Žukavac, Val, Vrelo, Brankova greda, Brankov potok i Ravna dubrava, sa desne strane, a sa lijeve strane: Peca, Vodica, Mijakovac, Podi, Gojuša, Mlakovine, Velja last, Gvožčić, Javorska voda i Susjed. Glavno izvorište Gračanice su vrela u Blacima morakovskim (1186m), koja izbijaju na dužini oko 200m. Vrela su na paleozojskim škriljcima i eruptivima, iznad kojih se uzdižu strme strane izgrađene od mezozojskih krečnjaka. Kod Jerininog Grada (srednjevjekovna utvrda), na nadmorskoj visini 903m, Gračanica prima potok Susjed, koji izbija ispod Prekornice na nadmorskoj visini 972m. Kako je veći dio doline Gračanice prekriven morenskim materijalom, a niže od Mioljeg polja fluvioglacijalnim nanosom, voda u taj propusni nanos ponire i ljeti je znatan dio korita Gračanice suv. Poslije podizanja brane i vještačke akumulacije Liverovići, Gračanica, koja je ranije u zimskoj polovini godine donosila ogromne količine vode i ulivala se u Zetu u jugoistočnom dijelu Nikšićkog polja, samo za vrijeme najvećeg vodostaja teče nizvodno od akumulacionog jezera. Klimatska i vremenska kolebanja i pretežno krški karakter zemljišta uslovljavaju velika kolebanja vodostaja na svim vrelima i rijekama Nikšićkog polja. Najveći je vodostaj u novembru i decembru, drugi je maksimum u martu i aprilu, a minimum je u julu i avgustu, a drugi minimum u januaru i februaru.
Stanje: Nekontrolisana eksploatacija pijeska i odlaganje otpadnog materijala u znatnoj mjeri ugrožavaju korito rijeke Gračanice.

Vodovod Župa Nikšićka

Vodovod u Župi Nikšićkoj rađen je početkom osamdesetih godina i snabdijevao je područje sela Morakovo, Bjeloševinu, Miolje Polje, Dučice, Jugoviće, Staro Selo, Carine, Bastaje i Liveroviće. Sela Kuta i Vasiljevići nijesu bili obuhvaćeni ovim vodovodom. Cjevovod je bio veoma nekvalitetno urađen, neredovno i neadekvatno održavanje i neregulisan status vangradskih vodovoda doprinijeli su da je vodosnabdijevanje kompletnog područja bilo nazadovoljavajuće. Tokom 2006 godine po zahtjevu MZ Župa Nikšićka, a uz saglasnost Opštine pristupilo se rekonstrukcijiji ovog vodovoda koja bi, uz ostale potrebne radove trebala da riješi problem vodosnabdijevanja. Ovaj vodovod je gravitacioni, broj potrošača je oko 900, izvorište je Blaca Morakovska čiji je kapacitet u minimumu 8-10 l/s, što je nedovoljno za uredno vodosnabdijevanje, pa se pristupilo ispitivanju radi uključenja novih količina. U ovaj sistem vodovoda uključen je i dio Vasiljevića i Kuta.
Vodovod Kuta – Vasiljevići Kuta i dio sela Vasiljevići su se snabdijevali sa izvorišta Crni Oštak i Žukovica. Izvorište Crni Oštak, kapaciteta oko 5 l/sec je prije 5-6 godina zamućeno rudom i otpadnim vodama iz rudokopa Biočki stan, pa je voda sa njega neupotrebljiva veći dio godine. U selima Zagrad, Oblatno, Raspuće i Dubrava u zadnjih desetak godina rađeni su od strane Rudnika Boksita vodovodi koji su priključeni na vodovod Rudnika, čija su izvorišta na području visoravni Lukavica Mijatov izvor, Arapov izvor i Knežev izvor. Kapacitet ovih izvora je nedovoljan, a u sušnom periodu mali čak i za potrebe samog Rudnika. Broj potrošača koji se snabdijeva sa ovog izvorišta je oko 160. U toku je izrada projekta kojim bi se obezbijedile dovoljne količine vode sa Lukavice za potrebe Rudnika boksita i jednog dijela Župe. Sa ovim vodovodnim sistemima Župa bi dobila dio neophodne industrije za razvoj poljoprivrede i turizma.
Stanje: Veći dio Župe još uvijek nema regulisano uredno vodosnabdijevanje. Najnoviji vodovodi koji su instalirani, najviše zbog loše organizacije i neažurnosti rukovodstva same Mjesne zajednice Župa Nikšićka, nikšićkog Vodovoda i Opštine Nikšić, ni od početka radova 2006. godine nijesu riješili višedecenijski problem stanovnika Župe, tako da i danas veći dio Župljana trpi zbog tuđih grešaka.

Liverovićko jezero

Akumulacija Liverovići se nalazi na rijeci Gračanici u selu Liverovićima. Formirana je postavljanjem brane na lokalitetu Sutjeska. Brana je lučno-betonska, visine 43 m i dužine u kruni 110, 97 m. Ukupna zapremina akumulacije iznosi 9,2 m3 vode, a korisna 7,8 hm3. Oblik akumulacije je izdužen i kanjonski; površina 0,9341 km2 ; dužina 3,00km; širina 0,50 km; zapremina ukupna 9.050.000 m3; zapremina – korisna 8.290.000 m3 ; kota normalnog uspora – 736.000 mnv; kota minimalnog radnog nivoa 719.00 – mnv; kota maksimalnog uspora 738,30 – mnv; denivelacija vode u bazenu 17,00m; Postavljena je na morfološki najpovoljnijem i gološki stabilnom ali jako vodopropustljivom terenu, tj. na klisuri Sutjeske. U našoj zemlji do tada na ovakvom terenu nigdje nije podignuta brana. Isto tako, rijetki su primjeri i u svijetu, pa se u to vrijeme imalo malo iskustva u pogledu rešavanja ovakvih inženjersko-goloških problema. U zavisnosti od: reljefa, ekspozicije zemljišta, klimatskih pogodnosti i niza drugih okolnosti, formirale su se različite biljne zajednice One su se znatno teritorijalno promjenile u odnosu na daleku prošlost. Prisutna je vertikalna zonalnost šuma i to u vidu zone niskih šuma i šikara i zone visokih šuma, četinara. U nizinama, na aluvijalnim ravnima, su lišćari, a iznad je zona četinara (bor, jela, smrča). U okolini Gračanice rastu vrbe, topole i rakite. Na toplijim ekspozicijama krečnjačkog terena su šume brijesta, gloga, crnog jasena, lipe, cera. Za prostor do 900m nm karakteristične su šume bukve.
Širi pejzažni okvir: vrlo je kvalitetan i atraktivan (planine, polja, vode) ali u neposrednom kontaktu degradiran načinom korišćenja faune (pitce gotovo potpuno istrijebljene). Evidentne su promjene u brojčanoj zastupljenosti a takođe i pojava isčezavanja pojedinih vrsta. U jezeru i njegovim pritokama, sada egzistira pet vrsta riba;
- Porodica pastrmki (Salmonidae):
- Potočna forma pastrmke (Salmo trutta m. fario Lin n. 1758.)
- Jezerska forma pastrmke (Salmo trutta m. Jacustris Linn. 1758.)
- Kalifornijska pastrmka (Onocorhynachus mykiss NJal. 1792.)
- Porodica lipljena (Thymallidae):
- Porodica šaranskih riba (Cuprinidae):
- Gaovic, gagica (Phoxinus phooxinus Linn. 1758.)
- Porodica peševa (Cottidae):
- Peš (Cottus gobio Linn. 1758.)
Dominantna vrsta je Salmo truta m. fario kako težinski tako i brojno. Ova vrsta se dobrim dijelom adaptirala i poprimila jezerske forme. Dominacija ove vrste uslovljena je i poribljavanjem sa mlađi Salmo truta m. fario. Ostale dvije vrste su zastupljene u skromnim procentima, posebno vrsta Tgymalus thymalus.
Akumulacija »Liverovići« u prostornoj cjelini Nikšićke Župe koristise se kroz više namjena. Valorizacija riječne doline Gračanice ostvariće se kompleksnom obradom zemljišta kroz povrtarstvo, voćarstvo, uz korišćenje obodne zone visokih i vrijednih šuma i eksploatacija boksita. Korišćenje jezera Liverovići moguće je kroz ribarstvo koje ima komercijalni karakter. Osnovna namjena jezera bila je da se koristi kao sistem za proizvodnju električne energije, međutim, osnovna namjena je promijenjena i akumulacija služi za potrebe industrijske proizvodnje u Željezari. Razveden je sistem za industrijsko snabdijevanje, dužine 4 km kojim gazduje i upravlja Holding kompanija Željezara koja godišnje koristi 13.ooo.ooo m 3 iz ove akumulacije. Posebnim, potpuno nezavisnim sistemom, iz jezera je dovedena voda za potrebe pojedinih domaćinstava u Župi. Uviđajući postojeće resurse Liverovića jezera i njegove okoline postoje mogućnosti za razvoj turizma ovog kraja. Nikšićka Župa je saobraćajnicama dobro povezana sa okolnim prostorom, a pogotovo sa Nikšićem.Vrijednosti klimatskih elemenata u toku ljetnih mjeseci otvaraju mogućnost za aktiviranje kupališnog turizma na samom jezeru. Voda u jezeru je relativno bistra i čista, što je posledica izdvojenosti jezera od naseljenog dijela Župe i industrijskih pogona u Nikšiću.
Pročitaj više: Akumulacija Liverovići prostorna i ekološka dimenzija (PDF)

Župski prirodni izvori

U Nikšićkoj Župi ima više izvora koji se većinom nalaze na padinama okolnih planina, obično na spoju vodonepropusnih i vododrživih stijena. Veći izvori sa desne strane Gračanice su vrela Blace Morakovske od kojih izvire Gračanica i koji su djelimično kaptirani za potrebe vodosnabdijevanja Župe. Izvor Susjed izvire u podnožju Prekornice na nadmorskoj visini od 930.m. Izvor Slatišnjak izvire iznad Bjeloševine na 1012.m. nadmorske visine. Potok Mačak u Kutima nastaje od više izvora, od izvora Đedov studenac na 920.m. nadmorske visine, Žukovice 980.m.nadmorske visine, koji je djelimično kaptiran i Crni oštak zapadno od njih na 964.m. nadmorske visine. Pored njih još je značajan i izvor Botanac u Bastasima na 796.m. nadmorske visine. Od značajnijih izvora sa lijeve strane doline rijeke Gračanice izdvajaju se Rađenovac koji izvire kod Laza (1019.m.)na nadmorskoj visini od 915.m., Gojuša na visini od 880.m. nadmorske visine i Jasenovac na visini od 1080.m. oba iznad sela Jugovići.
Nažalost, kao i za mnoga prirodna bogastva u Crnoj Gori, tako i za župske izvore ne postoji tačna evidencija koliko izvora postoji i kojeg kapaciteta. Predanje govori da sama Lukavica ima 365 prirodnih izvora.
Stanje: Izvori u Župi zbog velikog uticaja na životnu sredinu raznih zagađivača sve više smanjuju kapacitet.

Podzemne vode

Od ukupne količine padavina prosječno 70% ističe preko izvora, dok 30% otpada na evapotranspiraciju. Pražnjenje karstne izdani vrši se pretežno preko karstnih izvora, čija je minimalna izdašnost, najčešće, u granicama od 100 – 1.000 1/s.
Odnos između minimalne i maksimalne izdašnosti karstnih vrela varira u širokim granicama i najčešće prelazi 1:100. amplituda kolebanja kreće se u granicama od 5 do preko 90m.
Pravac i smjer kretanja podzemnih voda, utvrđen na osnovu opita obilježavanja podzemnih voda, je generalno od istoka prema zapadu, pri čemu je fiktivna brzina cirkulacije u granicama od 0,37 do 7,72 cm/s.
Voda ispitivanih karstnih izvora, prema osnovnom hemijskom sastavu, pripadaju, prema klasifikaciji Alekina, hidrokarbonatnoj klasi, kalcijskoj grupi I tipa.
Prema dijagramu G.Waterlota ispitivane vode pripadaju pretežno I klasi, veoma dobrih voda za piće.
Ukupne dinamičke rezerve podzemnih voda procjenjuju se na oko 50 m3/s, dok procijenjene ukupne eksploatacione rezerve, u sušnom periodu godine, iznose preko 3 m3/s, pri čemu se uglavnom sa manjim izuzecima radi o bilansnim rezervama.

Poslednjih godina, naročito u donjem dijelu Župe izbušeno je desetine arterskih bunara na relativno maloj dubini sa izuzetnim kvalitetom vode, što govori da Župa obiluje podzemnim vodama, koje čekaju da budu otkrivene i naučno istražene od strane institucija čiji je to posao.

Pročitaj više: Hidrološke karakteristike Župe (PDF)

vrh strane